Što je sigurnost u oblaku?

Učinkovita strategija sigurnosti u oblaku, koja često uključuje platformu za zaštitu aplikacija u oblaku (CNAPP), pruža robusnu zaštitu za osjetljive podatke, aplikacije i infrastrukturu, tako da organizacije mogu sigurno koristiti skalabilnost, fleksibilnost i učinkovitost računalstva u oblaku, dok ublažavaju rizike i rješavaju usklađenost.

Implementacija sigurnosti u oblaku donosi sljedeće prednosti:

Isplativost. Minimiziranjem potrebe za lokalnom sigurnosnom infrastrukturom i omogućavanjem automatskog otkrivanja prijetnji, sigurnost u oblaku smanjuje operativne troškove uz maksimiziranje učinkovitosti.

Poboljšana suradnja. Sigurne kontrole pristupa i šifrirani komunikacijski kanali potiču nesmetanu suradnju među timovima, bez obzira na lokaciju.

Sigurniji razvoj. Sigurnost u oblaku sprječava ranjivosti, pogrešne konfiguracije i izloženost osjetljivih podataka u kodu, dok osigurava sigurnost opskrbnog lanca softvera tijekom cijelog životnog ciklusa razvoja.

Smanjeni rizik. Proaktivno praćenje i automatizirano upravljanje rizicima smanjuju potencijalne površine napada te unapređuju cjelokupno sigurnosno stanje.

Unaprijeđena zaštita osobnih podataka. Napredna šifriranja i kontrole pristupa pomažu u zaštiti osjetljivih podataka od neovlaštenog pristupa i provala.

Brži popravak prijetnji. Automatizirani mehanizmi otkrivanja i odgovora omogućuju organizacijama da identificiraju i otklone prijetnje u stvarnom vremenu, minimizirajući potencijalni utjecaj.

Napredno otkrivanje prijetnji i odgovor. AI vođeno obavještavanje o prijetnjama pomaže organizacijama u otkrivanju i ublažavanju sofisticiranih napada, kao što su dosad nepoznata ranjivost i ucjenjivački softver.

Vidljivost osjetljivih podataka. Sigurnost u oblaku nudi duboke uvide u lokacije osjetljivih podataka, obrasce pristupa i potencijalne rizike izlaganja radi boljeg upravljanja.

Sigurnost u oblaku je ključna za zaštitu povjerljivih podataka i aplikacija smještenih u oblačnim okruženjima. Kako se tvrtke sve više oslanjaju na oblak za pohranu, obradu i suradnju, suočavaju se s rizicima poput neovlaštenog pristupa, provale podataka, curenja podataka,, i kibernetičkih napada.

Učinkovita sigurnost oblaka uključuje mjere kao što su šifriranje, kontrole pristupa i otkrivanje prijetnji u stvarnom vremenu kako bi se zaštitile povjerljive informacije i održala cjelovitost kritičnih aplikacija. Kompletna rješenja koja štite okruženja s više oblaka također su bitna.

Generativni AI postaje važan alat u sigurnosti oblaka. Generativni AI otkriva i reagira na prijetnje u stvarnom vremenu, minimizirajući rizik od curenja podataka. Također poboljšava obavještavanje o prijetnjama analizirajući velike količine podataka kako bi se identificirali obrasci i anomalije koje bi tradicionalne sigurnosne mjere mogle propustiti.

Robusna sigurnost oblaka pomaže tvrtkama poboljšati vidljivost u svojim okruženjima i izbjeći ili se brzo oporaviti od prekida, pomažući minimizirati vrijeme zastoja i održati kontinuirani pristup kritičnim sustavima i podacima. Ova otpornost ključna je za održavanje povjerenja kupaca i dugoročnog uspjeha.

Sigurnost oblaka vodi se pristupom koji uključuje ranije uključivanje sigurnosti, proaktivan pristup kontinuiranom smanjenju rizika te brže otklanjanje problema uz jedinstvenu sigurnosnu platformu.

Sigurnost oblaka oslanja se na skup alata i tehnologija dizajniranih za zaštitu resursa. Oni uključuju vatrozide za zaštitu mreže, šifriranje za osiguranje podataka u prijenosu i u mirovanju, te sustave upravljanja identitetima i pristupom (IAM) za kontrolu korisničkih dozvola. Sustavi za otkrivanje i sprječavanje upada (IDPS) prate oblačna okruženja zbog sumnjivih aktivnosti, dok sigurnosne provjere krajnjih točaka osiguravaju da su uređaji koji pristupaju oblaku sigurni.

Drugi pristup uključuje platformu za zaštitu aplikacija u oblaku (CNAPP) koja koristi generativni AI. CNAPP djeluje kao jedinstveni zapovjedni centar u kojem su spojena brojna sigurnosna rješenja za oblak. Oni uključuju upravljanje stanjem sigurnosti u oblaku (CSPM), višepostupnu DevOps sigurnost, platforme za zaštitu oblačnih radnih opterećenja (CWPP), otkrivanje i odgovor u oblaku (CDR), upravljanje pravima oblačnoj infrastrukturi (CIEM) i sigurnost mreže servisa u oblaku (CSNS). CNAPP otkriva i ublažava ranjivosti tijekom cijelog životnog ciklusa softvera, pružajući snažnu zaštitu od sve složenijih prijetnji. CNAPP-ovi koriste generativni AI za pružanje uvida u stvarnom vremenu, automatsko otkrivanje prijetnji i proaktivno upravljanje rizicima, smanjujući površinu za napad i poboljšavajući otpornost u dinamičnim okruženjima oblaka.

Za sigurnost u oblaku potrebni su jasni pravilnici i postupci. Organizacije moraju uspostaviti pravila za pristup podacima, pohranu i dijeljenje, kako bi zaposlenici i partneri slijedili najbolje prakse. Redovite sigurnosne procjene i revizije identificiraju ranjivosti, dok planovi za odgovor na incident podržavaju brzu akciju tijekom provala. Pravilnici također obuhvaćaju mjere usklađenosti s pravnim i regulatornim zahtjevima, kao i procedure za redovitu izradu sigurnosnih kopija radi lakšeg oporavka podataka u slučaju napada ili kvara.

Sigurnost u oblaku zasniva se na modelu podjele odgovornosti između davatelja usluga u oblaku (CSP) i korisnika. CSP je obično odgovoran za osiguranje infrastrukture, uključujući hardver, umrežavanje i fizičke podatkovne centre. Kupci, s druge strane, odgovorni su za osiguranje vlastitih podataka, aplikacija i pristupa korisnika. Na primjer, u okruženju softvera kao usluge (SaaS), davatelj usluga osigurava samu aplikaciju, ali kupac mora upravljati korisničkim dozvolama i osigurati svoje podatke unutar aplikacije. Ovaj suradnički pristup omogućuje obostrani doprinos robusnom stanju sigurnosti.

Integracijom naprednih tehnologija, provedbom sveobuhvatnih pravilnika i pridržavanjem modela zajedničke odgovornosti, sigurnost u oblaku stvara otpornije okruženje koje štiti od modernih kibernetičkih prijetnji.

Iako nude skalabilnost i fleksibilnost, hibridna i okruženja s više oblaka također uvode sigurnosne rizike i prijetnje. Evo nekoliko uobičajenih izazova:

Povećana površina za napad. Sve veći razvoj u oblaku znači da su podaci, aplikacije i infrastruktura sve više distribuirani — što otvara više ulaznih točaka koje napadači mogu iskoristiti.

Nove površine za napad koje proizlaze iz generativne AI. Iako može dramatično povećati produktivnost, generativni AI također ima potencijal uvođenja sigurnosnih rizika, uključujući slučajno izlaganje podataka. Osobe koje prenose povjerljive informacije za treniranje generativnih AI modela mogle bi nenamjerno otkriti osjetljive podatke.

Povrede i curenja podataka. Pohrana u oblaku i baze podataka česti su ciljevi napadača. Pogrešne konfiguracije, kao što su ostavljanje osjetljivih podataka u javnim spremnicima, slabo šifriranje ili kompromitirane vjerodajnice, mogu dovesti do curenja podataka ili slučajnih provala.

Stalno mijenjajući propisi o usklađenosti. Nepridržavanje promjenjivih propisa može rezultirati visokim novčanim kaznama, pravnim posljedicama i narušenim povjerenjem klijenta. Okruženja s više oblaka povećavaju složenost zbog modela zajedničke odgovornosti i različitih sigurnosnih standarda među CSP-ima.

Pogreške u konfiguraciji oblaka. Pogrešne konfiguracije u oblačnim uslugama — uzrokovane nepravilnim kontrolama pristupa ili nedostatkom stručnosti i nadzora — mogu dovesti do curenja podataka i kršenja propisa o usklađenosti. Primjeri pogrešaka u konfiguraciji uključuju nezaštićene spremnike za pohranu, preširoke IAM politike ili izložene upravljačke konzole.

Interne prijetnje. Unutarnje prijetnje—bilo da su zlonamjerne ili slučajne—predstavljaju značajne rizike. Zaposlenici, vanjski suradnici ili partneri s povlaštenim pristupom oblačnim okruženjima mogu namjerno ili nenamjerno izložiti povjerljive podatke, pogrešno konfigurirati postavke ili uvesti ranjivosti.

Sigurnost u oblaku zahtijeva niz specijaliziranih alata i tehnologija za rješavanje prijetnji u raznolikim okruženjima. Evo pregleda:

Platforma za zaštitu aplikacija u oblaku (CNAPP). CNAPP je jedinstveno okruženje koje integrira više sigurnosnih komponenti kako bi pružio sveobuhvatnu zaštitu u okruženjima izvornih oblaka, od razvoja do izvođenja. CNAPP uključuje:

• Upravljanje stanjem sigurnosti u oblaku (CSPM) za identifikaciju i otklanjanje pogrešnih konfiguracija, problema s usklađenošću i rizicima u oblačnoj infrastrukturi kako bi se održala sigurna okruženja.
• Sigurnost infrastrukture kao koda koja podržava sigurne konfiguracije u predlošcima otkrivanjem ranjivosti i provođenjem politika prije implementacije.
• Upravljanje stanjem sigurnosti podataka (DSPM), koje se fokusira na otkrivanje, klasifikaciju i zaštitu povjerljivih podataka u oblačnim okruženjima kako bi se spriječio neovlašteni pristup i curenje.
• Sigurnost DevOps-a s kontinuiranom integracijom i kontinuiranom isporukom (CI/CD) jačanje cjevovoda za osiguranje životnog ciklusa razvoja softvera integriranjem sigurnosnih provjera u CI/CD cjevovode, uključujući skeniranje ovisnosti i procjene ranjivosti u stvarnom vremenu za upravljanje ranjivošću.
• Upravljanje stanjem sigurnosti uz pomoć umjetne inteligencije (AI-SPM) koje koristi AI za predviđanje, otkrivanje i odgovor na prijetnje u stvarnom vremenu, pružajući napredne uvide u rizik i automatizirano otklanjanje.
• Upravljanje pravima u oblačnoj infrastrukturi (CIEM) i upravljanje izloženošću za upravljanje i ograničavanje pretjeranih dozvola u oblačnim okruženjima, smanjujući površinu za napad kroz dodjelu pristupa s najmanjim potrebnim ovlastima.
   

Upravljanje sigurnosnim informacijama i događajima (SIEM). SIEM agregira, analizira i korelira zapise i sigurnosne događaje iz više izvora kako bi pružio praćenje u stvarnom vremenu, otkrivanje incidenata i izvješćivanje o usklađenosti.

Prošireno otkrivanje i reagiranje (XDR). XDR objedinjuje otkrivanje prijetnji, reagiranje i otklanjanje problema na krajnjim uređajima, mrežama i oblačnim okruženjima, omogućujući cjelovit pregled napada i brže vrijeme odgovora.

Sustavi za otkrivanje i sprječavanje upada (IDPS). IDPS nadzire i analizira mrežni promet radi sumnjivih aktivnosti, identificirajući potencijalne upade ili kršenja pravilnika. Mehanizmi sprječavanja blokiraju otkrivene prijetnje u stvarnom vremenu.

Platforme za zaštitu krajnjih točaka (EPP-ovi). EPP-ovi osiguravaju uređaje povezane s oblačnim okruženjima štiteći ih od zlonamjernog softvera, ucjenjivačkog softvera i neovlaštenog pristupa. Napredne platforme uključuju analizu ponašanja i strojno učenje za poboljšanu zaštitu.

Sprječavanje gubitka podataka (DLP). DLP alati sprječavaju neovlašteni pristup, dijeljenje ili prijenos povjerljivih podataka. Primjenjuju politike na podatke u stanju mirovanja, prijenosa ili upotrebe, pomažući u usklađenosti i sprječavanju sigurnosnih incidenata.

Prepoznavanje krajnjih točaka i odgovor (EDR). EDR je sigurnosno rješenje koje prati i analizira aktivnost krajnjih točaka u stvarnom vremenu kako bi otkrilo, istražilo i odgovorilo na prijetnje poput zlonamjernog softvera, ucjenjivačkog softvera i neovlaštenog pristupa.

Upravljanje izloženošću sigurnosnim rizicima (SEM). SEM obogaćuje informacije o imovini sigurnosnim kontekstom koji pomaže u proaktivnom upravljanju površinama za napad, zaštiti kritične imovine te istraživanju i ublažavanju rizika od izloženosti.